Sad mi je zao sto nisam redom pisala rijeci moje brbljivice, ali valjda nikad nije kasno.
Naucila je da pita da li je gladna, da li hoce nesto, pa jos ponovi "Hoces?" onako upitno :), pa zna da pozdravi svim mogucim pozdravima, sad vec pravi i varijacije, pa da pita "kako ste, jeste dobro?"..... Pitam se samo jos uvijek da li ona shvata sta govori. I taman se ja tako zapitam, a ona mi razbije svaku sumnju. Evo primjera: Prije nekoliko dana je prvi put liznula sladoled i odusevila se: "Sto ti epi sadoled!" i kako onda da ne konta.
Jedne od najljepsih stvari koje su svakodnevno u njenom rjecniku je dozivanje tate: "Taaajo!" ili kad treba da spava, pa se privuce uz mene i kaze. "Kod ma'ke s'oje".
Omiljene pjesmice - sve, za svaku priliku po neka, ali Branko Kockica uvijek.
Omiljena prica - Tri praseta, pa se po cijeli dan prepricava: "prasence, prasence, pusti me u kucu..."
A najljepse, najljepse je kad dodjemo kuci, a ona nas ceka i veselo zagrli, pa onda samu sebe pita: "Jesi s'usala?"