Da nemam Anu vjerovatno nikad u zivotu ne bih naucila o strpljenju. Ovako me ona uci. Jos uvijek ponekad zabrzam, ali onda usporim, pa pustim da sve ide polako, jer valjda jedino tako moze i treba.
Prakticno, juce smo prvi put presli gradski trg od pocetka do kraja i nazad. Nas troje. :))
Ana kaze: Budi st'pipa!
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment